Skupljanje rječničkoga blaga nekog naroda znatno je obiman i dugotrajan zadatak. Većina europskih naroda i zemalja ta su istraživanja obavili – Francuzi i Nijemci već krajem 19. stoljeća, Talijani početkom 20. st., Rumunji pred II. svjetski rat, Slovaci nakon njega, Makedonija do 2005… Za hrvatski jezik još uvijek nisu provedena istraživanja svih predviđenih punktova, kao ni za jezike nacionalnih manjina u Hrvatskoj, i zato je to najvažniji zadatak ne samo hrvatskoga jezikoslovlja i filologije, nego i jedan od najvažnijih zadataka hrvatske znanosti i kulture.
Fonološka i morfološka istraživanja kajkavskog narječja solidno su napravljena (i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu), no istraživanja leksika nisu ni približno obuhvatila cijeli prostor kajkavskog narječja, a posebice ne po tematikama kao što su razlikovnost leksika, pseudoanalogonimija, posuđenice, stilski obojen leksik, supstitucija arhaičnog kajkavskog leksika s istovrijednicama iz hrvatskog standardnog jezika, …). Velika će se pažnja pokloniti prikupljanju što većeg broja kvalitetnih rečeničnih potvrda. Njima u dijalektalnim rječnicima treba biti posvećena velika pozornost i upravo je za taj dio rječničke natuknice uloga izvornoga govornika – sakupljača leksika predragocjena. Ako se pažljivo biraju, popisi leksema (u bilo kojem obliku) prestaju biti samo ogledalo jezičnih sustava u strukturalističkom smislu, već i prikazi manje ili više osviještenih normi, uzora, vrijednosti i očekivanja u antropološkom smislu. Autori dijalektalnih rječnika u težnji da što vjernije prikažu jezične strukture često nemaju dovoljno snage da u rječničkom članku dublje zadru u semantiku i širi sociološki kontekst upotrebe leksema. Temeljni je cilj ovog projekta predstaviti na primjeru međimurskog dijalekta metodologiju koja bi mogla postati uzor sveobuhvatnim istraživanjima pojedinih dijelova hrvatskih narječja.
Temeljni je cilj ovog projekta pokazati na primjeru međimurskog dijalekta (i u manjoj mjeri nekih drugih kajkavskih govora) pokazati metodologiju koja bi mogla postati uzor sveobuhvatnog istraživanja pojedinih dijelova hrvatskih narječja.
a) Zahvaljujući uređivanju leksičke baze (i po pojedinim lingvističkim tematikama i po
specijaliziranim područjima izvanjezične stvarnosti, npr. prirodoslovlje, povijest, etnologija, sociologija, slavenska mitologija….), omogućit će se ciljano pretraživanje leksika međimurskog dijalekta svim zainteresiranim istraživačima. Neki će se podatci iz istraživanja uvrstiti u Digitalni repozitorij leksičke građe Hrvatske što će biti velik doprinos komparativnim leksičkim istraživanja hrvatskog jezika u cjelini. Za projekt će biti napravljena georeferencirana karta Međimurja i kajkavskih punktova koje treba obvezno detaljnije istražiti kako bi se mogla prikupljana leksička građa prikazivati prema metodama lingvističke geografije.
b) Velika će se pažnja pokloniti prikupljanju i obradi što većeg broja kvalitetnih rečeničnih potvrda. Njima u dijalektalnim rječnicima treba biti posvećena velika pozornost i upravo je za taj dio rječničke natuknice uloga izvornoga govornika sakupljača leksika predragocjena. Ako se pažljivo biraju, rječnik prestaje biti samo ogledalo jezičnih sustava u strukturalističkom smislu, već i prikaz manje ili više osviještenih normi, uzora, vrijednosti i očekivanja u antropološkom smislu. Autori dijalektalnih rječnika u težnji da što vjernije prikažu jezične strukture često nemaju dovoljno snage da u rječničkom članku dublje zadru u semantiku i širi sociološki kontekst upotrebe leksema.
c) Implementacija rezultata istraživanja u škole bit će poticaj učiteljima i odgojiteljima da promiču pozitivne ideje o jeziku i dijalektima kako učenici ne bi dobili dojam kako je njihov materinski govor jezično inferioran i kako bi se osigurao prijenos nestandardnih jezika na buduće naraštaje. U nastavi hrvatskog jezika danas gotovo da i nema nastavnih jedinica u kojima bi se konkretnije govorilo o konkretnim jezičnim osobinama hrvatskih narječja. Mišljenja smo da je moguće napraviti vrlo prihvatljive vježbe u kojima bi se na prikladan način učenike upoznalo s temeljnim gramatičkim i leksičkim osobinama kajkavskog narječja, i to na svim razinama: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i što je najvažnije, leksičkoj.
d) Razvijanje svijesti o tome da je jezik dinamička pojava gdje supostoje starije i novo stanje, i to u stanju prožimanja, a na primjeru semantičkih adaptacija arhaičnijeg sloja leksika i istraživanju konteksta njihove uporabe. Područje međimurskog dijalekta izuzetno je dragocjeno za istraživanje međujezične interferencije (germanizmi, slovenizmi, hungarizmi, anglizmi).
e) Za velik dio leksika u rječnicima međimurskog dijalekta koji se odnosi na prirodoslovlje prijevodni ekvivalent nije potpuno pouzdan zbog toga što su zapisani na temelju sjećanja ispitanika. Taj će se nedostatak dosadašnjih rječničkih opisa u nekim znanstvenim dijalektološkim rječnicima nastojati ispraviti.
f) pomoć u održavanju nacionalnog identiteta Hrvatima u enklavama u Mađarskoj (Pomurje) i Australiji (Mildura), a koji govore međimurskim dijalektom
g) uređivanje podataka iz baze koji se odnose na floru i faunu čiji su prijevodni ekvivalenti u dosadašnjim rječnicima u mnogim slučajevima dosta upitni – vrijedan doprinos i prirodoslovlju
h) Kroz istraživanja o supstituciji starog kajkavskog leksika isto/bliskoznačnicama iz
hrvatskog standardnog jezika i frekventnosti pojavljivanja jednih i drugih u govornoj
komunikaciji doći će se i do zaključaka o statusu kajkavskog narječja u današnjoj mlađoj populaciji.
i) Budući da je dijalektologija izuzetno važna pomoćna znanost i za etnologiju i sociologiju, istraživanja leksika koji se odnosi na etnologiju, sociologiju, povijest, religiju, pučka vjerovanja… predstavljaju posljednji pokušaj da se ostvari ideja utemeljitelja hrvatske etnografije Antuna Radića da se opiše život hrvatskog seljaštva, otkriju njegovi vrijednosni temelji i upoznaju njegovi običaji. Ta je komponenta dijalektologije nažalost podosta zapostavljena u suvremeno doba i ovim će se istraživanjem ona revitalizirati.
j) U Nacionalnoj knjižnici Szecheny u Budimpešti istraživat će se časopisi na „međimurskom jeziku“ u 20. st koje su objavljivali Mađari u Međimurju za vrijeme kad je Međimurje bilo pod njihovom vlašću. Osim zbog jezičnih činjenica, to je istraživanje važno i zbog drugih podataka koje su važne za ovo istraživanje (povijesni, etnološki, prirodoslovni….).